Aeroklub Zagreb

Otišao je 20. rujna iznenada, tiho. i ostavio nas bez riječi. Jedan dan smo zajedno sjedili i pričali, a tri dana poslije napustio je ovaj svijet. I teško je bilo hodati kraj zgrade na aerodromu Lučko, s čijih nas je vrata gledao Branko – s osmrtnice! Činjenica s kojom se teško pomiriti.

Branko Benceković odrastao je kraj aerodroma, rođen je u selu Horvati, tek nekoliko kilometara od Lučkog. Isprva nikako da uđe u letačke vode. Najprije škola, a onda posao u Njemačkoj. No ta mu želja nikad nije nestala, pa je svoju želju ostvario u 55. godini života.

Počeo je letjeti avione u Aeroklubu Zagreb 1992. godine, položio je za letačku dozvolu 1993. a već iduće godine odškolovao se i za jedriličara. Iste godine kupio je i svoj prvi avion: Cessnu 150. Kasnije je imao i dva Piper Ponija. I na kraju je našao letjelicu po svojoj mjeri: motornu jedrilicu Tajfun.

Nije se zadovoljio samo pukim letenjem. Sudjelovao je u radu kluba, bio čak i u Upravnom odboru. Velikodušno je pomagao sportaše u preciznoj letenju, i sam se natjecao, a zbog velikog pomaganja svima postao je i podupirući član reprezentacije Hrvatske te je s natjecateljima bio na nekoliko svjetskih prvenstava.

Kroz sve te godine stvorilo se čvrsto prijateljstvo sa zrakoplovcima širom Hrvatske, a svojom letjelicom odlazio je na sve važnije ovdašnje događaje poput natjecanja, aeromitinga... ili tek druženja.

A onda je moždana klijenut prekinula sve to, brzo i okrutno. A nas je ostavio zatečene i zapanjene. 
Dragi kolega i prijatelj, Branko će nam uvijek ostati u sjećanju.

Obitelj i prijatelji ispratili su Branka Bencekovića 22. rujna 2011. na groblju u Svetoj Nedelji. I pozdravili ga iz zraka. (M. N.)